Tradicionalna nepalska hrana koju bi svaki planinar trebao iskusiti

Uvod: Hrana na stazi

Budimo iskreni, hrana za planinarenje u Nepalu uopšte nije otmjena. U planinskim regijama nećete vidjeti elegantne tanjire ili duge liste skupih menija. Ali ono što će vas impresionirati jeste da je hrana svježa, topla, vrlo zasitna i nešto što izgleda kao da je napravljeno iz srca.

Kada je dan dug s hladnim zrakom i noge umorne od planinarenja, iskustvo sjedenja u maloj čajdžinici s toplom hranom i razgovorom s drugim planinarima i lokalnim porodicama je drugačiji osjećaj. Okruženi velikim planinama i mirnim selima, obroci postaju mnogo više od pukog jedenja.

U stvari, hrana tokom trekinga možda neće biti potpuno savršena. Ponekad može biti malo slana, a ponekad vrlo bljutava i obična. Upravo zbog te jednostavnosti planinska hrana se pamti godinama nakon završetka trekinga. Čak i godinama nakon trekinga, planinari se i dalje sjećaju jednostavne hrane koja se jede u planinama.

Dal Bhat – Gorivo za pravog planinara

Ako postoji jedno jelo koje ćete sigurno naći na svim planinarskim stazama u Nepalu, to je dal bhat. Bilo da ste u visokim planinama ili niskim selima, možete biti sigurni da ćete na meniju naći dal bhat. To je prilično osnovno i jednostavno jelo s tanjirom riže, supom od leće, sezonskim povrtnim curryjem i možda kašikom ljutog kiselog krastavca.

Možda ste čuli poznatu riječ "Dal Bhat Power, 24 Hour" (Snaga Dal Bhata, 24 sata), koja savršeno ima smisla nakon nekoliko dana na stazi. Dal bhat pruža dugotrajnu energiju, što pomaže pri planinarenju tokom dugih putovanja. Riža zadovoljava glad, dal daje snagu, a povrće pomaže tijelu da bolje funkcionira. I to je razlog zašto ga vodiči i nosači jedu za ručak i večeru, a da im nikada ne dosadi.

Thukpa – Topli rezanci za hladne večeri

Kada se planinarenje dalje uspinje i zrak počne postajati još hladniji, tu thukpa postaje spas. Thukpa je jednostavno jelo koje se sastoji od rezanaca i priprema se s nekoliko vrsta povrća, a možda i jaja ili male količine mesa. Nakon dugog dana planinarenja na hladnoj temperaturi, tijelo ne žudi za teškom hranom, sve što mu treba je nešto toplo. Zato se uživanje u toploj thukpi na većoj nadmorskoj visini osjeća kao utjeha u tanjiru.

Ovo jelo ima toplu, tekuću komponentu koja se lako vari, čak i ako neko nije toliko gladan. Planinari se često odlučuju za jelo thukpa navečer jer ovo jelo pomaže u zagrijavanju tijela iznutra i nije ni toliko teško prije nego što zadrijemaju.

Dolazak u kolibu kasno poslijepodne, hladnih ruku i umornih nogu, sjedenje pored kuhinjske vatre sa zdjelom thukpe predstavlja pravo olakšanje. Para, toplina i tišina planinske večeri čine sve to još ukusnijim. Možda se čini vrlo jednostavnim, ali thukpa je definitivno ono što vam je cijelo vrijeme nedostajalo.

Šerpa gulaš i lokalni planinski kariji

U selima na velikim nadmorskim visinama, možete vidjeti neke osnovne planinske gulaše i kari koji se pripremaju u seoskim kuhinjama. Nije baš restoranska hrana, već samo obična jela napravljena od povrća koje dobro uspijeva na većim nadmorskim visinama. Možda malo krompira, kupusa, špinata, pa čak i malo graha, kuhanog s lokalnim začinima. Jednostavno, da, ali ipak poštena hrana.

Šerpa gulaš i lokalni kariji možda ne izgledaju kao vizualno privlačan obrok. Nema šarenih jela, nema otmjene pripreme. Ali nakon dana planinarenja, zdjela vrućeg gulaša je dobar izbor. Krompir pomaže da se zasitite, a zeleno povrće je zdravo s malo okusa u gulašu, ali začini su dovoljno blagi da ih čovjek može podnijeti.

Veliki dio radosti koju pruža ova hrana svakako ima veze sa sastojcima, ali i sa kontekstom. Umorni ste, pomalo vam je hladno i sjedite u kolibi dok se divite planinama koje se protežu iza vašeg prozora. Lakše je uživati ​​u obroku kada ste gladni, a tiha atmosfera brda donosi jelu poseban okus.

Tibetanski hljeb i čapati

Doručak tokom planinarske avanture obično ostaje jednostavan; međutim, koncept tibetanskog hljeba i čapatija čini se još utješnijim. Svježe napravljen hljeb, koji zahtijeva upotrebu vatre u rano jutro dok planine još spavaju, još je ukusniji. Tibetanski hljeb je mekan s malo ulja, ali čapatiji su suhi i lakši. Vrući su, svježi iz tave. Sasvim je normalno jesti ih s medom ili džemom, ili možda s karijem od jaja ako ste dovoljno gladni. Nije otmjeni doručak, ali je kao kod kuće u brdima.

Momo u planinama

Čak i na planinarenjima koja se odvijaju u vrlo udaljenim regijama, bit ćete ugodno iznenađeni kada otkrijete momo na jelovniku. Nakon što ste toliko dana jeli jednostavne obroke, vidjeti "Momo" na jelovniku u čajdžinici osjeća se vrlo posebno. Većinom se momo pravi od povrća ili bivoljeg mesa jer piletinu nije lako pronaći na većim nadmorskim visinama.

Razlikuje se od momoa koje ćete naći u gradskim restoranima. Momo se pravi ručno, malo je grudast i potrebno je vrijeme za pripremu. Ponekad ćete morati duže čekati, ali kada vam ih donesu, vrući su i zasitni. Okus je jednostavan, ali to nije važno, s obzirom na to da ste gladni nakon duge šetnje.

Svi planinari barem jednom tokom svog putovanja osjete momo. To je neka vrsta nagrade nakon iscrpljujućeg dana. Dijeljenje momoa s prijateljima u nekom planinarskom domu može biti posebna poslastica. Momo možda nije uvijek savršen, ali kada se ide na planinarenje, momo je drugačije iskustvo.

Gundruk i lokalni kiseli krastavci – Okus ruralnog Nepala

Ako želite okusiti pravi i autentični okus Nepala, trebali biste probati gundruk i seoski kiseli krastavac ili achar. Gundruk je u osnovi fermentirano povrće, poput špinata, listova gorušice ili listova rotkvice. Gundruk je vrlo kiseo, s naznakama trpkosti i potpuno drugačijim okusom od onog na koji su planinari navikli kod kuće.

Lokalni kiseli krastavci daju jelu pikantan i slani dodir. Ovi kiseli krastavci se često poslužuju kao prilog uz dal bhat ili povrće. Neki ljudi odmah zavole okus, ali drugima treba vremena da se priviknu na novi jaki okus. Ali kada jednom počnete uživati ​​u njima, postaju najupečatljiviji okus vašeg putovanja.

Gundruk i achar nisu samo stvar ukusa. Otkriva se kako ljudi u planinama čuvaju hranu za zimske mjesece i kako se nešto tako jednostavno može pretvoriti u nešto tako ukusno. To je mali, ali autentičan okus ruralnog Nepala, teško zaboraviti čak i nakon dugih dana na stazi.

Final Thoughts

Hrana za planinarenje u Nepalu možda nije baš luksuzna ili otmjena, ali je nešto što postaje sastavni dio cjelokupnog iskustva planinarenja u Nepalu. Hrana je vrlo osnovna, a na nekim mjestima jednostavna, pomalo začinjena i slana, i zato se pamti cijeli život. Nakon puno planinarenja, hladnog vjetra i velike nadmorske visine, čak i osnovni "dal bhat" ili "thukpa" ili "svježi kruh" djeluje posebno.

Ono što jedete na stazi je više od pukog stavljanja hrane u želudac. To energizira vaše tijelo, zadovoljava vašu glad i postaje dio vaših najvažnijih sjećanja iz planina. Jednostavna hrana, da, ali sjećanje ostaje snažno i nekako, ima još bolji okus u vašem umu nego što je imala na tanjiru.

Ovu hranu morate probati i na svom putovanju. Nije stvar samo u hrani, već vam pruža pravi, pravi okus Nepala, uz toplinu planina sa svakim zalogajem.